Čuvarica snova
Sve je zaspalo ovoga dana
Ispod pokrova sunčeva bljeska
Jedno stablo spuštenih grana
Poput ostarjele kule od pijeska.
Iščekuje blagi dašak maestrala
Dok mu na ramenima grakću vrane
Baš sudbina se grubo poigrala
Poletjet će leptir sa istočne strane.
I tako biva od početka svijeta
Nisu baš sve priče tužne
Poletjet će leptir sa jednoga cvijeta
I rastjerati snove ružne.
Od groba sav
Neću ti stići
prije samoće danas.
Niti sutra me neće
na tvom dovratku biti.
Ti ne samuj
pod krošnjama murvi.
Prevarit će te šumorom
svojih dugorukih grana
i slatkom zemljom
što na njima zori.
Neću ti stići
prije samoće danas.
Niti sutra neću
na tvom stablu dolistati.
Ti ne zašivaj nebo prstima
i ne pleti kosu
među suho cvijeće.
Ja jesam živa
i tinjam u svom mraku
u koji ti mi dolaziš.
Zato ti neću stići
prije samoće danas,
niti ijednog dana
među nama.
Od groba sav,
u moj mrak dolaziš
da bi me ženom rodio
i ime mi sašio od sna.



