Raste kriva trava
Umjesto da spava
Buja k’o ljetna oluja
Prkosi, traži da se kosi
Neka je vrag nosi.
Zatrt njeno sjeme
Trebalo je na vrijeme
Više nije lako,
Rek’o bi svako
Da sam mak’o
Da me opet našla,
Flaša.

Pa nek’ kažu, nek’ lažu
Do pića mi više nije,
Sada mene voda pije.
Kosim vlati trave
Kako bih bistre glave
Oćutio miris slave
Bar malo, bar malo,
Dok za mene
Vrijeme nije stalo
I nestalo.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Sjedim na starom koferu uspomena

 i gledam niz prašnjavu cestu svojeg djetinjstva.

Vrijeme me zove. I htjela bih i, ne bih, poći.

Ali kamo?

Toliko gradova, a nijedan moj.

Nekad je tamo negdje

Postojao moj grad.

Rekoše mi, kad iz njega pođoh, da se ne osvrćem.

Ne htjedoh poslušati.

Osvrnuh se i bacih pogled na ovješene oblake.

Grad se pretvori u utvrdu od soli, a ja ostadoh lutati

S praznim očima na crti vremena.

Pročitaj cijelu poeziju

Gledan prima škoju

u moru sunce svitli

galebi se čuju iznad bile barke

sletili na provu.

Popodne zapuhat će maestral

noćas triba na dukes poć

na didovoj barci  senjal

tiha će biti noć.

Dočekat najlipšu zoru

u boji neba i mora

svaku stinu, siku i batalu znan

 ćutim lipotu

milog Orebića mog.

Od Trstenice put Karmena miriše pitaspora

i padež ispod bora

izdaleka ka biser u školjci

cviće i prekrasne bogumile u dvoru.

 Sunce obasjalo vrh Svetog Ilije

 kolajna mu na vrhu

a iznad  mora na ivici sa nebom

gospa od Anđela nad Orebićem bdije

lipo je živit na moru,

prolaze mi misli

dok gledan prima škoju

more blago ziba barku

Na more triba noćas poć

grlim te, Orebiću lipi, mili moj.

Pročitaj cijelu poeziju

Na radnom stolu dogorjeva svijeća

Osvjetljava sobu

Pero umočeno u mastilo

Sjećanja i misli u pjesmu je slilo

Korkira Negra zaklonjena zidinama

Kamene kuće sa uskim ulicama

Kroz tišinu noći veslo ribara

u modro more uranja

 sanja snove

u sparnim predvečerjima

vidi zlatne djevojačke kose

kiticu bosilja u njedrima a

kotula podignuta oko nogu pleše…

u vrelim ljetima

vidi kapljicu mora

niz grudi joj se sliva

ispod trepavice stid proviruje

zategnuta bedra prikriva

zvijezde trepere ušuškane

u nebeskom svodu

na bonaci se ogledaju i bilježe

sve ispjevane verse

o ljepoti djeve bajne iz Korkire Negre

U lijepom gradu Dubrovniku

Sa sjetom se sjeća

Dok piše godinu, Anno Domini 1680-ta

Pročitaj cijelu poeziju

Pretvorena u spektakl izložba Anišova,

naš kolektivni san kroz pejzaž Venecije,

ekskluzivno pravo na hod do Akademije,

podseća na de Kirika sonet njenih snova.

                                 .

Postnuklearni prizor totalno bez tragova,

sve noći na Zemlji i strasti spram apsorcije,

prošlost od pet vekova poput alegorije,

sa tamnim oblacima slika Đorđoneova.

                      .

Ono što te podseća na izbledele dane –

strahopoštovanje za taj stih iz beležnice,

plavi kutak neba za oslobođene ptice.

                                       .

U polutami sobe ekspresija intime –

jednog običnog jutra sesti pored fontane,

dok polagano tonu zdanja Serenisime.

Pročitaj cijelu poeziju