Noćas bih mogao da ti ispričam priču

da pođem, tragom starih sjećanja,

do zemlje daleke, u kojoj nisi bila,

tamo gdje  iz srebrenih oblaka

na zelena polja padaju

osmjesi anđela

Noćas bih mogao da se sjetim pjesama

koje mirišu na jesen, na lišće

na vijenac od majčine dušice

na glavi dobre vile

koja gorom hodi

Mogao bih, noćas, da ti pričam

o konjima koji su odlepršali

preko ružičastog horizonta

tamo gdje stići ne mogu

jer ja sam obični prolaznik

sa ožiljcima na duši

koji samo želi da se na kraju puta

prepozna u tvojim očima

Pročitaj cijelu poeziju

I

Žudnja, želja, čekanje
Izvire sve tiho kao kap
A onda se sruči tutnjem
U predivan slap
Ljubav

II

Put nepoznat
Vrijeme odlaska isto
Odlazak neminovan
Koferi nepotrebni
Smrt

III

Zelene plantaže
Žene i vreće o pojasu
Ruke ubiru listove
Vruća voda, miris
Šalica čaja

Pročitaj cijelu poeziju

Svako jutro kroz rolete ugledam danje svjetlo.

Dnevna svjetlost me skoro zaslijepi kad otvorim prozor – kao i svjetlo svjećara.

Svjetlo svjetionika žmiga u taktovima.

Duga svjetla automobilskih farova su nemoguća.

Nikad dočekati danje svjetlo u tunelu autoceste.

Pucketa li stalno svjetlo lumina?

Četiri sjene svjetala reflektora na nogometnoj utakmici.

Svjetlost svjetla žarulje na verandi.

Svjetlo ferala na noćnoj ruti kaićem.

Svjetlo „gaša“ u štali kad se muzu ovce.

Svjetlo „lampadine“ te odvraća od stranputice.

„Fluoroscentna“  svjetla svijetle učeničkim učionicama.

Svjetla pozornice u kazalištu na ritmici.

Mogu li sva ova svjetla  nadomjestiti – vječnu svjetlost?

Pročitaj cijelu poeziju

Među zidovima si slušajući o sebi,

načeti su porazom izgladneli osmesi,

svojim nesavršenstvom zaboravljeni gresi,

oivičena kožom ne znaš ništa o sebi.

               .

Izmišlja rituale tvoja žeđ i nevinost,

neostarelo telo menjajući sudbine,

uzalud je pripovest trudne su heroine,

trenutno pristignu sni pretvoreni u milost.

                       .

Lament tvojoj ličnosti za čedno utočište,

pred novim ogledalom izgledno konačište,

telesne utopije naslov i tvoje ime.

                                .

Posvećena prošlosti, sva neprikosnovena,

sred otrovne večnosti i ovekovečena,

maloletni heroji da znaju tvoje ime.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Čekam, čekam i šutim

Tko me zove ne slutim…

Voljela bih da on zove

Da rasprši moje snove.

*

Neka čudna glazba svira;

Nit mi paše, nit me dira.

S druge strane čujem glas ,

Zamalo me strefi fras:

*

“Gospođo, banka zove,

Imamo kredite nove:

Kamate su minimalne

Ako su vam rate stalne”.

*

Bože dragi, al’ ga melje

Uništio mi je želje

Taj bankar, “kamatar”,

Pa nije kredit mala stvar!

*

Slušam, slušam, dosta mi je

A on pola rek’o nije.

Ja ljubazno “zbogom “kažem

“Gori ručak”, vješto lažem.

*

Ne javljam se nikom više

Ako čudan broj mi piše,

Neka zvoni telefon…

Neka zvoni, nije on.

Pročitaj cijelu poeziju