Suzana Marić “Prvi dan škole”

Rano jutro, zvoni ura

Ustaje se mali Jura

Koraka k’o ptica laka

Jer škola čeka đaka.

*

Torba puna, knjige zovu

U avanturu kreće novu

Malo će se pomučiti

Ali mnogo naučiti.

*

Brojeve i sva slova

Pjesme divnih naslova

Imena planina, rijeka…

Putovanje ga divno čeka.

*

Zvono zvoni, baš se čuje

Veselo društvo tu je

Pa u redu, sve po dvoje

U klupama sada stoje.

*

Nastavnica drži kredu

Upoznavanje je na redu

Kredom face čudne riše

Imena kraj njih piše.

*

Jednu facu gleda Jura

Kraj njega je lijepa cura;

Kose duge, oči plave

Jura ne okreće glave.

*

Nastavnica dvaput zove

Jura, skuplja već bodove.

Mora puno naučiti

Jer zavodnik želi biti …

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Sinjski kazalištarci u novoj kazališnoj sezoni

Sinjski kazalištarci spremni su za novu kazališnu sezonu u koju kreću iz Nedelišća, gdje u subotu, 7. rujna sudjeluju na 10. Kazališnim večerima s komedijom ŽA-ŽA. Tjedan dana poslije s predstavom “Patrioti” nastupaju na 16. Danima kazališta u Vitezu u BiH.

Predsjednik sinjskih Kazalištaraca Željko Viculin kaže da su im svi vikendi tijekom rujna i listopada zauzeti gostovanjima na festivalima. Osim u Nedelišću i Vitezu, sinjski glumci gostovat će u Subotici, Pelješcu, Vukovaru te u Njemačkoj i Švicarskoj.

Izvor: Ferata

Pročitaj cijelu poeziju

Marin Čaveliš ” Ubojito ravnodušje”

Čuješ li jauke žrtvi?
Ubijaju se gradovi i ljudi.
Leže srušeni i mrtvi.
I nikog to ne čudi.
.
Čuješ  li  jauk majke
nad mrtvim djetetom?
Zlo je izašlo iz bajke
i opet luduje svijetom!
.
Makar malo oslušni
kako tišina ječi,
dok ljudi ravnodušni
gledaju zločine mirno – bez riječi.
.
Svima je ogluvila duša,
ne čuje žrtava krike.
Od zla se niko ne gnuša,
ravnodušni su – iz navike.
.
Otupili na tuđu muku
da bi živjeli bez stresa.
I stekli lošu naviku:
glavu u pijesak – do svog udesa.
.
A loše navike ubijaju
ravnodušni svijete,
ubice što dušu nemaju –
i tebi prijete.
.
I znaj – nisu krivi samo bezdušni
što od ljudi prave žrtve.
Krivi su i ravnodušni
što mirno broje mrtve!  

Pročitaj cijelu poeziju

Marija Juračić “Plavo more, zlatno žito”

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Moje Valentinovo”

Njen osmijeh, topao i nježan.

Njene oči, pune ljubavi i dobrote.

Ljepotica, u svom sjaju sadržana,

razvedri moj um od terakote.

.

Ali ipak, riječi ne mogu opisati

srce koje držim u sebi.

Pokušao sam to pjesmom objasniti,

ali bi pjesma opet bila,

beskrajna u sjeni svakog stiha;

.

Objasniti, osjećaj je smjeli,

pisao sam kroz mnoge dane i noći.

Zapisao sam svaku riječ, koju sam znao,

svakom riječi drugu frazu stvarao.

.

Postala je knjiga, tako sjajnog sjaja,

puna pjesama, koje nikad nisu dobro rekle.

Ali ako ovaj stih, toplo i fino pročita,

samo jedno pitanje, čuti može;

.

Da li bi bila, Valentinovo moje?

Pročitaj cijelu poeziju

Spomenka Krebs “Narančasti snijeg”

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts