U čemu sam pogriješila?

U daljini upaljeni

prozori i vatre.

Smijeh, pjesma i ljubav

isijavaju u noć.

Sretno odzvanja

sve što nemam.

Van dosega

nesvjesno mojeg

neprisustva.

*

Gledam s obronka

svoje šume

(koja nije zaista moja –

to joj ja samo tako tepam)

gledam sama

iz dubine sebe;

gledam u ono što sam

izabrala nemati.

*

Omatam se strahom,

miriše toplo i poznato.

Možda i nisam

odabrala.

Nikada nisam znala

pripadati.

*

Moji vjerni pratioci,

sitni snovi i maštanja –

ti mali šumski stvorovi –

okupljaju se oko mene

i gledaju me bespomoćno.

*

O, mališani,

ne možete mi pomoći.

*

I, očekivano, vidim strah

u njihovim očima,

vidim svoj crni odraz

i oni prvi put shvaćaju

da sam ljudsko biće;

da nisam jedna od njih.

I u paničnoj nevjerici

bježe preko neba

kao hitre zvijezde

padalice.

*

Stojim sama.

*

Svijet tiho škripi pri vrtnji.

Stojim sama;

gledam vatre u dolini

i zvijezde na nebu.

*

I jedne i druge su predaleko.