Po imenu me zovu Sara
govore mi da sam mala,
a vadim sve iz ormara
kad na stolicu bih stala.

Razvijen mi je poseban dar
da uporno istražujem stan
privlači me tajnoviti plàkār
meni je on najčešći san.

U njemu haljinica sto
sve jedna ljepša od druge
svaka ima svoje mjesto
prvo kratke, pa duge.

Problem je u tome
što to nije moja odjeća
već od velike mame
za obući treba umijeća.

Znala bih navući na sebe
pet haljina k’o kradljivka;
baka drekne i sve me zazebe:
„Sad si prava Pikanovka“.

I više me ne zovu mala Sara
već nekakva Pikanovka,
pa sam ostala bez svog dara
i postala Sara brbljavka.