Bez zbogom, bez pozdrava
Otišao si sa plavetnom zorom ranom,
A ja i dalje čekam svako jutro
Uz šalicu čaja i snove
Što mi noću mira ne daju,
Da dan tvoj osmjeh mi vrati.
To nije moguće, to više nije moguće
Svjesnost u meni govori
I tuga se razlije tijelom
Kao poplava od nabujale rijeke.
Otišao si zorom ranom,
Bez pozdrava, a ja i dalje ne znam
Kako da tugu zaliječim.

14.08.2018. (6 mj.)