Pjesma s dna stepenica

Već danima je nad gradom kišilo
i svirale su pjesme crnog bluesa
nebo bi meni svu tugu prišilo
vjeruj da ni kap nije moja suza.
 
Noćni  vjetar dugo je zavijao
i pratio me ulicom  kao pas
bijesan je tanke grane savijao
zvao te oponašajući moj glas.
 
U zaklon su me odveli koraci
na dno dobro poznatih stepenica
o njih se razbiše crni oblaci
vjetar usnu u šumi pletenica.

11 komentara za "Pjesma s dna stepenica"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.