Snijeg mnogih zima u njenoj je kosi

Prohuja život poput vjetra jakog

K’o svako veče stih iz oka rosi

I noćas sniježi k’o prosinca svakog.

 

U daljini tuče zvono od mjedi

Krik crnih ptica gnijezdi se u mraku

Ali ona uz prozor mirno sjedi

Dok vješa želje po zvjezdanom kraku.

 

To pjesničko srce zauvijek mari

Za svu ljubav svijeta živi u nadi

A tko zna gdje su stari čestitari

Uz pjesme njene bili bi još mladi.

 

Za gust red obrva i trepavica

Mnogih se zima nahvatalo inje

Još u grudima tinja žeravica

Još je svemir u duši pjesnikinje.