Pjesnikinja

Za gust red obrva i trepavica

Mnogih se zima nahvatalo inje

Al’ u grudima tinja žeravica

Još je mladost u duši pjesnikinje.

 

Ona se noćas dok tiho sniježi

Na stolici pokraj prozora ljulja

I sanja šumu, srnu koja bježi

Ispred zvijeri što se za njom šulja.

 

To plaho srce u stalnom bijegu

Krvari stihove iz rane vruće

A zadnji trag u duboku snijegu

Vodi do praga staričine kuće.

 

I razbi od sna svilenu koprenu

Suza koja u kutu oka žulja

U tom trenu pjesnikinja se prenu

I vidje da joj Smrt stolicu ljulja.

 

Rasipaju se pahulje pod trakom

Svjetla što pade preko lica njenog

Već krila anđela klepeću zrakom

Objavu odlaska preuranjenog.

 

10 komentara za "Pjesnikinja"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.