Nemir se zakukuljio u nutrini mojoj
U glavi odjekuje pucketanje vatre.

Na stolu lelujavi plamen voštanice
Izaziva nelagodu .
Vjetar vani raznosi
Strahove i jecaje.
U kutu, skrivena
Promatra me moja sjena.
Nemoćna ,tiha
Svako malo me pogledava
I trza se na svaki šum.
Grudi se nadimlju tražeći dah.
Preispitujem sebe u tami:
-Sanjam li ?
Oslobađam li snovima svoj grijeh?
Rušim li zidove samoćom sazidane ?
Oslobađam li se okova?
U sivilu zablude, drhtanja vjetra
Na obzoru se rađa nada
Svjetlom obasjana
Dok mi se sjena prikrada
I nestaje u meni .