Već tinja Mjesec rubeć' zori skute
i zadnjih zvijezda sjaj se nebom prosu
svijetli rosa ljubeć' sunovrate žute
i pada zlaćan prah na gorsku kosu.

Pišem ti pisma, puna su nesna
sva su od zora, plameno rujnih
moja je soba mala i tijesna
tuga i drač je na grudima nujnim.

Na ovom svijetu u milosti nismo
vidiš li Mjesec, zvijezde i rosu
ja vidim tebe pišući pismo
i sjajnu ti, nebom rasutu kosu.

Izađi u prohladne plamene zore
ka nebu podigni umorne zjene
u zadnjem sjaju zvijezda što gore 
možda ćeš jednom vidjet i mene.