Vaše zlatno more sa vjetrom se voli
mene tek dubina mojeg mora boli.
Vaše oko sneno u daljine gleda
meni galeb bijeli na palubu sjeda.
*
Vi nosite dragoj različak iz trave
moje ruke prazne, tek snovi se plave.
Idilična sela leže ispod neba
meni oštra sika kobilicu vreba.
*
Snjegove i zime broje vaše ure
moje klatno njiše utihe i bure.
.
Marija Juračić ” Stope u pijesku” 20I3. REDAK
Suzana Marić
04/09/2012 at 9:25 pm Permalink
More i slavonija u jednoj pjesmi, jako lijepo Marija, pozdrav i laku noć !
05/09/2012 at 3:36 am Permalink
Snjegove i zime broje vaše ure
moje klatno njiše utihe i bure.
lijepo i skladno napisano,
naranče s jutrom ti želim
sfd
05/09/2012 at 6:06 am Permalink
Krasna pjesma dalmacije i slavonije. U mojoj knjizi poezije ima mjesto: slavonija – dalmacija. Osmjeh šaljem 🙂
05/09/2012 at 7:47 am Permalink
Ova pjesma je bila odgovor na pjesmu jednog “zločestog” kritičara koji u sebi ipak nosi pjesničko srce 🙂
05/09/2012 at 1:26 pm Permalink
ne znam šta je ljepše !!!opet si mi dala misliti,,ma neka !!
05/09/2012 at 3:36 pm Permalink
U sebi nosiš dva svijeta.
Nekad boli podvojenost.
Ali zapravo je to veliko bogatstvo.
Misli mogu poletjeti do zlatnih ravnica kad zaboli more, a kad….
I tako ja kraj tvojih pjesama nikada ne znam stati…
Srdačan pozdrav Marija!
05/09/2012 at 4:05 pm Permalink
Dva kontrasta, tesko ih je razdvojiti kad su u jednoj dusi. Jako lepo. Pozdrav Mare 🙂
05/09/2012 at 4:10 pm Permalink
Cure, hvala na mišljenju 🙂
05/09/2012 at 6:47 pm Permalink
Pjesma u kontrastu.Na jednu stranu si stavila ljubav i sreću, na drugu tugu. Ne znam što si htjela poručiti ali lijepo si to upakirala 🙂 Jeli sarkazam u pitanju?
Lijep pozdrav!