Ne spominji  ravnicu
vedru pjesmu tamburicu
ako potok suza krene
nestati će tebe,mene.

Ne spominji  žitna polja
vidik oku kuda  mu volja
pregaziti će tuga srca
nestati će cvijeća, sunca.

Ne spominji  šume hrasta
ni poljupce u sred plasta,
usne će mi zadrhtati
mjesto pjesme krik će dati.

Ne spominji cvijet maka
ni potoke , šum brzaka,
otplavit će vodom rijeke
uspomene nježne meke.

Ne spominji nikad mladost,
pusti srcu bar tu radost,
uspomenom nek´ se hrani
dok ga tuga ne sahrani.