u završnom činu

još jednom uspijevaš

pretvoriti se u ženu

na grudima zadržavajuć’ pticu

u isprekidanom disanju

u sparini ljetnoj

možda i osjetiš tišinu

koja brani smrt

u zamci za konjanike

redoslijedu traženja obujma

grudi se naprežu       

da te zaokruže

zapinjući o zavodničke skute večeri

čudnim nekim nemirom

koji bi mogao izroditi dijete

zaljuljati kolijevku