I nakon svega ja u bajke vjerujem

u zvjezdani prah tog čarobnog štapića

pa sa željama djetinje pretjerujem

legende živim i sanjam mitska bića.

 

Oprostio sam i  zlo nekim vilama

zaledio vatre dvoglavih zmajeva

sunčani osmijeh nad tamnim silama

slavodobitno sja na kraju krajeva.

 

Ni moje pjesme nisu psi u hajkama

al’ iz dvorišta svog lije protjerujem

sva je mudrost u basnama i bajkama

u njihove priče još kako vjerujem.

 

Još uvijek se o kamenčić spotaknem

i crni oblaci su dobre vijesti

kad jednom krilo svog anđela dotaknem

natkrit će me opet na nebeskoj cesti.