Pokloniću ti svoje sjećanje

Pokloniću ti svoje sjećanje

na  grad

od koga sam se oprostio jedne noći

uz bljesak munje i grmljavinu

kao da je zauvjek

Pobjegao sam od zla i od laži

noseći u koferu svoje djetinjstvo

i svoje snove

ponavljajući u sebi

Ovaj grad je svuda

nema druge ljubavi

Ne pitaj zašto

zrikavci razgovaraju sa zvijezdama

dok zora rađa novi dan

ne traži gnijezda

za izgubljene ptice

ostavi stare navike

pogledaj me u oči

i reci

Ostani ovdje

Imam srce u kome ćeš
pronaći svoj dom

7 komentara za "Pokloniću ti svoje sjećanje"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.