Pokloniću ti svoje sjećanje
na grad
od koga sam se oprostio jedne noći
uz bljesak munje i grmljavinu
kao da je zauvjek
Pobjegao sam od zla i od laži
noseći u koferu svoje djetinjstvo
i svoje snove
ponavljajući u sebi
Ovaj grad je svuda
nema druge ljubavi
Ne pitaj zašto
zrikavci razgovaraju sa zvijezdama
dok zora rađa novi dan
ne traži gnijezda
za izgubljene ptice
ostavi stare navike
pogledaj me u oči
i reci
Ostani ovdje
Imam srce u kome ćeš
pronaći svoj dom
julija
7 komentara za "Pokloniću ti svoje sjećanje"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.