Svaki nov život čudo je kada dođe
rođen u krvi, kriku, al’ ipak je dar
kad za njega proljeće zauvijek prođe
ne može vratiti tu izgubljenu čar.

Pitaš se, gdje su nestala sva snatrenja,
modri topazi nanizani u nisku
obraze ti poput usahlog busenja
samo još koža drži u svome stisku.

Niti ljepota ništa više ne znači
i preko očiju navukla se mrena
i ako čuješ, zbunjuju te hodači,

jer pored tebe prolazi tamna sjena.
Poljima snova siju drugi sanjači,
a tebe u dronjcima ostavlja mijena.