Poput lista

Jutarnji vjetar otvara prozor

Olovno nebo, zasivljen obzor

I sitna kiša, isprekidana

Na zemlju spušta težinu dana.

 

Prvi list odnesen dahom rujna

Već je oplakala krošnja bujna

Još će joj uzeti jesen rana

Osjeti se ta težina grana.

 

Pritišće život, koljeno kleca

Koraka laka samo su djeca

Jer dječja srca ostaju čista

Lebdeći nad blatom poput lista.

 

8 komentara za "Poput lista"

  1. Marija
    27/09/2017 at 5:10 am Permalink

    Prvo ponese taj neusiljeni ritam pjesme, sposobnost da govor rimom izgleda spontan, blizak, a onda usreće srce dvije prve strofe svojom slikom jeseni, što bi pjesmu odredilo kao pejzažnu, da nema treće strofe koja uvodi sudbinu čovjeka, onog koji se odupire sveopćoj kaljuži kroz koju će na kraju morati proći.

    Moja agnostička duša voli onaj citat iz Biblije… Pa da mi je dolinom zla poći, zla se ne bojim…:)

  2. mirko1
    27/09/2017 at 8:26 am Permalink

    Aljoša, prvo – čista petica!
    Kao drugo čini mi se da doživljaj i opis (dolaska) jeseni nije ni jači, ni bolji ni kod (znamo ih svi i ne bih nabrajao njihova imena) starih vrsnih pjesnika… čija je poezija ušla u čitanke.
    A kao treće – ja osobno ni trenutka, ni milimetra ne odstupam od iznesenog mišljenja. Zato, što se mene tiče, ovo je za ČESTITANJE!!!

  3. boba grljusic
    27/09/2017 at 10:13 am Permalink

    “Moja agnostička duša voli onaj citat iz Biblije… Pa da mi je dolinom zla poći, zla se ne bojim…:)”
    i moja dusa Marija, i baš se ljubi s ovom pjesmom
    lijepo Aljoša !
    pozdrav

  4. Mihaela
    27/09/2017 at 12:44 pm Permalink

    Čak i taj pjesnički postupak koji kreće od neba i krošnje je majstorski izveden. Kao da asocira na lakoću prihvaćanja iluzija, koje nas nose visoko gore i na kraju životnoga toka spuste na zemlju. Kod tebe je barem taj pad mekan!:)

  5. Suzana Marić
    27/09/2017 at 12:52 pm Permalink

    Prvo me ponjela jesenja slika ,a zatim si me teleportirao u životnu piču . Bravo ,Aljoša ! Pridružujem se čestitarima 🙂

  6. Murtulica
    27/09/2017 at 5:18 pm Permalink

    Jutarnji vjetar otvara prozor

    Olovno nebo, zasivljen obzor

    I sitna kiša, isprekidana

    Na zemlju spušta težinu dana.

    Prvi list odnesen dahom rujna

    Već je oplakala krošnja bujna

    Još će joj uzeti jesen rana

    Osjeti se ta težina grana.

    Pritišće život, koljeno kleca

    Koraka laka samo su djeca

    Jer dječja srca ostaju čista

    Lebdeći nad blatom poput lista.

    Predivna pjesma, moj naklon, Pjesniku!

  7. katarinab
    27/09/2017 at 7:06 pm Permalink

    Volim te jesenje pjesme, a ova ti je odlična Aljoša. Da ne duljim potpisujem sve lijepe komentare.

    Lp! 🙂

  8. Aljoša
    28/09/2017 at 9:09 am Permalink

    Hvala ljudi od srca 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.