Jutarnji vjetar otvara prozor

Olovno nebo, zasivljen obzor

I sitna kiša, isprekidana

Na zemlju spušta težinu dana.

 

Prvi list odnesen dahom rujna

Već je oplakala krošnja bujna

Još će joj uzeti jesen rana

Osjeti se ta težina grana.

 

Pritišće život, koljeno kleca

Koraka laka samo su djeca

Jer dječja srca ostaju čista

Lebdeći nad blatom poput lista.