Ne biram ja pjesmu.

Ona izabire mene.

Njena klica

odavno je već posijana,

samo čeka da sazrije,

da izraste,

da se razvije

i kad bude spremna –

jednostavno krene.

 

A ja!?

Samo sam gnijezdo

u kojem za nju čuvam toplinu

i svu ljubav svijeta

pa kad procvijeta,

svu ljubav opet

neka svijetu vrati.

A ja ću,

nekoj novoj pjesmi,

još malo

svoje topline dati.