Potlaćena
Ljuta sam ,na sebe
jer činiš me krhkom i slabom
što nitko osim tebe uspio nije.
Jedino dodirima tvojim
uzburkano tijelo odoljeti ne želi
još radosti ima,još se veseli.
Nas dvoje smo zamišljene lude
što tijelu još uzbuđenja nude,
i u zagrljajima se svemirom gube.
Mislila sam, jaka sam ,hrabra žena
što nikoga slijediti slijepo
ljubavlju i strašću ne želi,
pored tebe  postajem sjena
slaba, krhka kao oka zjena
ljubavlju i čežnjom potlačena.
I neka me tlače nočima
ove tvoje sjene u snovima,
ne žalim riječi prosipati
u sjetnim svojim pjesmama
čekajući trenutke stvarnosti
kako bi nesputano postala
suženica tvoga nježnog dodira.

Štefica Vanjek-Štefi