Povratak

Kad posljednja iskra u meni ugasne,

kad sve što jesam postane prah,

ponesi me vjetre, nije me strah

 

jer dugo već sanjam beskraj, daljine,

dugo već slutim tvoje visine

i predugo s tobom misli mi lete.

 

Zagrli me vjetre, tvoje sam dijete,

zalutali šum ja tvoga sam bila,

otrgnut pramen iz tvoga krila.

 

Uzmi me vjetre kad luč mi utrne,

kad vrijeme dođe da vratim se rodu

jer cijeli svoj život žudim slobodu.

 

 

7 komentara za "Povratak"

  1. Krebs
    25/03/2020 at 9:02 pm Permalink

    Gabi , krasnu si pjesmu napisala , kao i uvijek !! Lijepi pozdravi ti !!

  2. Marija
    Marija
    26/03/2020 at 11:25 am Permalink

    Ovakve riječi mogu izazvati samo grč u grlu i suzu. Jednom će i jedna lijepa svijest otići s vjetrom. Onda on neće zavijati i hukati, nego nježno šumoriti. A do tada, (neka prođu deceniji) neka ta svijest i dalje piše ovakvu poeziju koja uđe duboko u srce. I ostane.

  3. mirko1
    26/03/2020 at 11:49 am Permalink

    Rado čitam dobru poeziju.
    Moje čestitke.

  4. gabi
    26/03/2020 at 5:59 pm Permalink

    Hvala Krebs! Pozdrav i tebi!☺

    Draga Marija, dirnuta sam ovim riječima. Radujem se da u ovim teškim vremenima za sve nas još uvijek postoji nešto što možemo darivati jedni drugima. Lp.☺

    Hvala Mirko, veseli me! Lp.☺

  5. easy rider
    easy rider
    26/03/2020 at 7:15 pm Permalink

    Pjesma koja u ovo vrijeme dođe kao melem na ranu

    pozz

  6. Suzana Marić
    Suzana Marić
    26/03/2020 at 8:01 pm Permalink

    Zagrli me vjetre, tvoje sam dijete,
    zalutali šum ja tvoga sam bila,
    otrgnut pramen iz tvoga krila.

    Prekrasna pjesma,Gabi ! Svako dobro ti želim:)

  7. gabi
    28/03/2020 at 6:27 am Permalink

    Easy, Suzana, hvala vam! Pozdrav i svako dobro!☺

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.