Ako i spalim glad za riječima
ne bi prsti odoljeli mekoti pepela
iz tragova
na jagodicama
bih opet iščitala pjesmu
….
Jer šarmu inspirativne ljepote
samo se treba predati
lakoćom
istovjetnoj predavanju
kišne kapi rijeci
22 lipnja 2012 Autor: boba grljusic 8 Kategorija: Misaona
Ako i spalim glad za riječima
ne bi prsti odoljeli mekoti pepela
iz tragova
na jagodicama
bih opet iščitala pjesmu
….
Jer šarmu inspirativne ljepote
samo se treba predati
lakoćom
istovjetnoj predavanju
kišne kapi rijeci
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
You must be signed in to post a comment |
22/06/2012 at 8:54 pm Permalink
Kako se pjesnik predaje izazovu riječi, jednostavno, lako, prirodno jer on je riječ, riječ je on; kao kap i rijeka, pjesnik i poezija. Ima šarma ova inspirativna
ljepota. Pozdrav Boba 🙂
22/06/2012 at 10:49 pm Permalink
ja htio reći
pjesnici su kao fotoaparat
moraju zadržati neki trenutak dok ga ne prenesu na papir
bez obzira na draž pjesme
noć boba
SFD
23/06/2012 at 6:02 am Permalink
Da samo se trba predati
Lepo i mudro receno Bobo 🙂
23/06/2012 at 8:39 am Permalink
Super si to rekla Bobilenkica….. 🙂 🙂 🙂
Baš tako, da!!!
LP
23/06/2012 at 2:12 pm Permalink
iz tragova
na jagodicama
bih opet iščitala pjesmu
Posebno lijepa pjesma, time si zapravo rekla da je poezija jednostavno dio nas i tu lijeka nema 🙂
Pozdrav Boba !
23/06/2012 at 3:30 pm Permalink
Mislim da bi od najškrtijih (pozvanih na analizu) ovoj pjesmi dali desetku. Što je god sažetiji pjesnički govor slike su mu jače, mudrije. Isklešeš misao tako oštru, neočekivano zanimljivo, da treba znati zaustaviti se, kao što treba “zapeti” za trenutak i sliku nevidljivu iz površnosti.
Izuzetno !
Pozdrav, Bobo.
23/06/2012 at 6:55 pm Permalink
hvala vam svima
23/06/2012 at 9:23 pm Permalink
Odlicno Bobo!
Lijep pozdrav!