Maštunko je nesretan
Tužno luta cijeli dan
Ljutit vjetar je puhao
Krov mu s kuće otpuhao.
+
Zima, je već na pragu
A on nema sobu dragu
Niti krevet, zelen, mekan
Koji miriše na san .
+
“Kamo sada?” -jadan misli.
Čemu da se sad domisli?
Pak se brzo dosjetio
I naramak svoj spremio.
+
Odlučio je, al’ za zbilju
U medinu otić’ špilju.
Medo, će mu sobu dati
Krznom toplim ugrijati.
+
Sa vjetrom je stigla, zima
A kod mede, mjesta ima
Lijepo su se izvalili
I snovima prepustili.
+
Ali jednog zimskog dana
Začuo se smijeh izvana
Sunce, se je razigralo
Sve iz snova potjeralo.
+
Lete bube, lete pčele
Pronaći cvijeće žele
Ne znajući da zima traje
I varljivo sunce daje.
+
I, Maštunko, trlja oči
Sprema se iz špilje poći.
Na kalendar čudno gleda
Pa mu nešto mira ne da.
+
Medo mumlja, negoduje
I on ovu buku čuje
Ustati se i on želi
Slatkom medu se veseli.
+
“Spavaj, medo, još je zima!
Do proljeća, dana ima!”
Zalegli su pak oboje
Nastavili snove svoje.
+
Medo, slatki med već sanja
A, Maštunko, maštu ganja.
SUZANA MARIĆ
09/01/2023 at 4:52 pm Permalink
Lijepa stihovana bajka.))
09/01/2023 at 5:17 pm Permalink
Hvala najljepša, Mare🙂
09/01/2023 at 8:52 pm Permalink
Suzana, prelijepa bajka. Čitajući tvoje dječje stihove vidim ih u slikovnici, a dječicu veselih, razrogačenih očiju. Poželim da sam dijete.
Lp! 🙂
10/01/2023 at 6:53 am Permalink
Maštovita, vesel pjesma. I ja kažem da bi bila lijepa slikovnica.:)
12/01/2023 at 5:29 am Permalink
Još jedna za mog Adija! 😉
12/01/2023 at 4:20 pm Permalink
Katarina
Miha
Lave, zahvaljujem se od srca na pažnji i lijepim riječima komentara.Pozdrav vam leti.