Priča

Moram sam u sebe uroniti

pronaći put i most

do jedne rasplakane jeseni

koju čuvam

u neizgovorenim riječima

u sjećanju na ukradene

poljupce od kiše

u očekivanju svitanja

Možda previše tuđih rana bolujem

možda ličim na lastu

koja nema gdje da se vrati

možda samo želim

da ispričam

priču koja ima sretan kraj

7 komentara za "Priča"

  1. Marija
    29/03/2012 at 6:22 am Permalink

    Zanimljiva je igra vremenom u pjesmi koja ne znači samo sjećanje, traženje mogućnosti vraćanja u proživljeno, koje je bilo puno poljubaca, ali i neke simbolične kiše, tuge, prešućivanja, nego znači i oživljavanje priče koja se je dogodila davno negdje, ali koja još postoji u umu, u stihu i koja bi mogla imati sretan završetak.
    Izraz teži jednostavnosti, što i postiže ostajući istovremeno svjež, skladan i uvjerljiv. Veliki pozdrav Sumiko. 🙂

  2. sumiko
    29/03/2012 at 7:11 am Permalink

    Hvala

  3. Jim Corbet
    29/03/2012 at 9:32 am Permalink

    Jako lijepo, pozdrav!

  4. svjetlost
    29/03/2012 at 10:13 am Permalink

    Ne bez “debelog” razloga tvoje sam pjesme, od prve do posljednje, ostavio na ono mjesto kojemu se često vraćam, mjesto koje uznemirujem… jer te čitam – stalno. Ovo STALNO nije izlizana, svakodnevna, u svakoj prilici korištena riječ, već istinski odjek u doživljaju tvoje emocije.

    Veliki pozdrav, sumiko!

  5. faiza
    29/03/2012 at 11:01 am Permalink

    možda i ima..oprosti Sumiko ali ja ne vjerujem u sretne krajeve:)
    pjesma je divna i u njoj primjećujem sve ono što pritišće osjetljive duše..
    pozdrav

  6. songfordead
    29/03/2012 at 4:46 pm Permalink

    lijepa pjesma sumkio

    Možda previše tuđih rana bolujem

    pozdrav
    sfd

  7. stefi
    29/03/2012 at 9:58 pm Permalink

    Predivne su ti ove nostalgične i sjetne pjesme.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.