PROGNANIK

Otac mi je zlatno sunce, a majka srebrn mjesec,

perce nošeno vjetrom,

moj život bješe.

 

Nebo mi je krov nad glavom,

gozd zidovi kuće,

a ulice i blatni putevi,

uski hodnici kroz ledene dvore.

 

Zvuci jeseni, mirisi proljeća,

zlato ljeta, biseri zime,

perine su meka kreveta

u kom duša snije.

 

Dijete sam jedne bajne vile

i sin oca Apolona,

vječiti sam putnik i tragač sudbine,

siroče ovoga svijeta

i prokletnik od mača jezika analfabeta.

Jedan komentar za "PROGNANIK"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.