Već godinama na svom uglu prosi
dobro zna da nije mu na diku
teške brige u sijedoj mu kosi
ostavile traga i na tužnom liku.

Život ga je prevario ljuto
tko ga žali, tko ga bijednog treba
širok dlan mu leži kruto
posve prazan ispod škrtog neba.

Prolaznici idu, svako nekud žuri
k'o da gleda svoju tešku muku
sjedeć zguren on pred sebe zuri
dok mu sunce grije ispruženu ruku.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.