O, lijepa li je svaka duša
Što se blagom od života kiti
Ali najljepša je prostakuša
Kad se pod Mjesecom razgoliti.
Veo po veo, tajnu po tajnu
Ona bez stida sa sebe skida
Pa zatvaram oči da je sjajnu
Ćutim u sebi, gledam bez vida.
Bez grama srama, naga i laka
Tad poleti izvan mog tijela
K’o ptica koja iznad oblaka
Traži rajski pejzaž opijela.
Ja je dozivam, vrati se ,dušo,
Ne prekidaj još zemaljske niti
Al’ k’o da je sam vrag u nju uš’o
Gluši se i ne zna mirna biti.
I tek kad zora potjera Lunu
Ptica se umori od svog leta
Pa mi donese zrno u kljunu
Pjesmu s nekog drugog svijeta.
katarinab
Marija
Suzana Marić
Tonka
04/10/2017 at 11:14 am Permalink
Zavaraše me prva dva stiha, pomislih na naše ozbiljne, stare hrvatske majstore, treći stih izmami osmijeh na usnu, a onda se pojavi izmiješan osjećaj ugode i zadivljenosti. I stigne pjesma u srce “s nekog drugog svijeta”. Sviđa mi se taj nenametljivi erotski naboj pjesme koji se prepušta mašti čitatelja, a koji je ovijen senzualnim velom erotike.
04/10/2017 at 11:32 am Permalink
Sjajno, Aljoša. Neće uživati samo onaj tko ne zna što je odlična pjesma.
Ugodan i kreativan dan…!
04/10/2017 at 11:44 am Permalink
Svaka cast, Aljosa, kako si to fino izveo, sve precizno izvagano.
Lijepi pozdrav:)
04/10/2017 at 12:32 pm Permalink
Imala sam sličnu reakciju kao Marija. Prva mi dva stiha odvedoše misao na “Suze sina razmetnoga”, a onda preokret. Neka samo leti tvoja poetska ptica. Divna su joj krila.:)
04/10/2017 at 2:11 pm Permalink
Nakon ovih prekrasnih komentara,ja ću ti samo još jednom čestitati.
Pozz,Aljoša 🙂
04/10/2017 at 7:32 pm Permalink
Neka slobode…neka. Tek kad se pusti na slobodu ptica zapjeva svojim najljepšim glasom.
Lijep pozdrav!
04/10/2017 at 7:58 pm Permalink
Potpisujem Marijin komentar od riječi do riječi
Pjesma je…kaos, a napisana maestralno
pozdrav Aljoša
04/10/2017 at 9:07 pm Permalink
Kao i svi tvoji stihovi i ovi su više nego majstorski. Uživala sam čitajući i u tom dojmu da si s lakoćom pisao riječi po riječ svaki stih i s njima me ufurao u neki tvoj svijet. Teku tako prirodno savršeno da ih moram ponovo čitati. I hoću Pjesniče.
“I tek kad zora potjera Lunu
Ptica se umori od svog leta
Pa mi donese zrno u kljunu
Pjesmu s nekog drugog svijeta.”
Lp!
05/10/2017 at 9:27 am Permalink
Sjajno Aljoša dodajem uz prihvatanje svih komentara prije mene
pozdrav
05/10/2017 at 6:33 pm Permalink
I ja potpisujem sve komentare, za prekrasnu pjesmu i pozdrav ti šaljem, Pjesniče!
06/10/2017 at 9:32 am Permalink
Hvala ljudi od srca 🙂