Kad protegnem noge brzonoge
Panonijom morem mojim zlatnim
Duša moja srećom ispuni se
Slušajući pjesmu đerma starog

Topot konja kad na vodu krene
Zemlju odʼ sna crnicu probudi
Pa zadrhte, pa se stresu travke
Od topota od kopita konja

Da još jednom na pustaru krenem
I da pjesmu đerma slušam tužnu
Vrata stana dalʼ još drže šarke
Od vrućine rasuše se žarke.

A kad misli ponesu me sjetne
Da se vratim u te dane sretne
Na pustaru našu pustu staru
Đeram, konje i na starog Garu.