Putnici svakodnevnog leta

Putnici svakodnevnog leta

 

Tajna riječ spava u planini,

U endemskoj pustinja cvjeta,

Prate prepelice u tišini

Putnike svakodnevnog leta.

 

Svaka bi se raspala na slova

Da nije tih ispred i iza,

Već mijenjala bi staru nova,

Sad je dobrih riječi kriza.

 

Eto jedne od najbolje svile,

A pod jezikom krivo šušti,

Sve bi moje na papiru bile

Biram tu s kojom su gušti.

 

 I desi se : dugo prave nema,

Pa prazninu ispuni loša,

Nekad bude promašena tema,

A ja ? – bez promašenog koša.

 

U svakom slučaju : Prate prepelice u tišini putnike svakodnevnog leta.

2 komentara za "Putnici svakodnevnog leta"

  1. Marija
    25/02/2013 at 10:03 am Permalink

    Sjetih se Cesarića koji je rekao da pravu riječ za svoju pjesmu zna čekati mjesecima. Poštivao je svaku riječ. Zato je on letio posebnom klasom.
    “Eto jedne od najbolje svile,
    A pod jezikom krivo šušti,”
    /Poezija nije samo dobra misao, jak osjećaj. Ona je magija riječi koja budi naša osjetila putem instrumenta koji zovemo um i srce. / Veliki pozdrav Aljoša:)

  2. Aljosa
    25/02/2013 at 10:12 am Permalink

    Marija, hvala na čitanju, Cesarića jako cijenim, pogodila si ” u sridu” 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.