Putujem bez jasnog  cilja

i to noću često

kratko zastajem  u nekom mjestu

jer

ovako staru bijelu klupu

nekako žensku

ne viđam često

sjednem onako samosvjesno

 svoje ja rasuto

staloženo  prikupljam

ružne misli sretnim zamjenim

pa krenem dalje

nepoznato

 odiše blisko poznato

raznježenoj

desiti mi  se može

 u prazno da  posegnem

kao u puno

ne gubim ako  ne želim

ravnam  sve u dilj

lagarijom  tješim  se svjesno

nikad ovdje bila nisam

vama se čini viđali ste me često