Putujem bez jasnog cilja
i to noću često
kratko zastajem u nekom mjestu
jer
ovako staru bijelu klupu
nekako žensku
ne viđam često
sjednem onako samosvjesno
svoje ja rasuto
staloženo prikupljam
ružne misli sretnim zamjenim
pa krenem dalje
nepoznato
odiše blisko poznato
raznježenoj
desiti mi se može
u prazno da posegnem
kao u puno
ne gubim ako ne želim
ravnam sve u dilj
lagarijom tješim se svjesno
nikad ovdje bila nisam
vama se čini viđali ste me često
27/09/2012 at 9:10 am Permalink
lijepo Boba, pozdrav !
27/09/2012 at 9:39 am Permalink
Tajanstveni su putovi srca. Svuda voli zaviriti, ali i zatajiti. Pozdrav Boba !
27/09/2012 at 11:26 am Permalink
“nikad ovdje bila nisam
vama se čini viđali ste me često”
Nemam pravo cjepkati ovo umjetničko djelo. To i ne radim, samo se možda čini. To se divim… i verse neke ponavljam, ostaju, odjekuju.
Hvala ti na dobroj literaturi, Boba!!!
27/09/2012 at 5:34 pm Permalink
Prekrasno!!!
LP
27/09/2012 at 6:09 pm Permalink
nikad ovdje bila nisam
vama se čini viđali ste me često
lijepa pjesma, pozdrav, sfd
28/09/2012 at 2:32 am Permalink
“svoje ja rasuto
staloženo prikupljam
ružne misli sretnim zamjenim”
Staloženo si uzela svoj život u svoje ruke.
Krasna pjesma!
Pozdrav Boba!