RadničkaKlasa
Nema nas, ipak tu smo u jutru što se tek budi
Ostavljeno pismo što ga vjetar nosi dolinom Mraka
Stvarnost dobiva žute prste od duhana, gluhoća se nazire
Interesantno je to što neke škola učini ljudima
A druge zvijerima, u crnome fraku, s misli
Bog je jedan ali mi smo jači od njega
Nema nas, sanjam te dok ovom putanjom vješto
Izmičem malenim kuglama ispunjenim saharozom
Gluho doba je, prevukao sam preko tijela crnu vijetnamku
Razgovaram sam sa sobom, neutješno vičem
Nitko me ne čuje
Stradao sam, u ruci svežanj zgrčene boli
Prljava doza radničke klase
Ispao sam i sa zadnje željezničke trase
Pjesma mi pravi čudne grimase
Ako se izvučem iz podzemnog jada
Uživat ću u njoj kao u medu slada
Ako ne presahnem nag
Bit ću joj uvijek drag
7 komentara za "RadničkaKlasa"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.