Crne sjene lebde nad gradom

Lutajući između ulica.

Svojim oštrim pogledom

Traže propalog glazbenika

Dok on sa iglom u ruci

Razbacanih nota

Sklada rekvijem za sebe.

Tinta se razlijeva

Poput kapi krvi

Iz mjesta uboda

Na njegovoj suhoj ruci.

Ječi violina tugaljivu pjesmu

Uzdiše pod drhtavim gudalom.

Posrčući  poseže za bocom

Odavno ispražnjenom 

Što leži na prašnjavom stolu

Među pjesmama, među skladbama

Što su se uzdizale visoko do zvijezda

Cijedi zlatnu kap što se na stjenku stakla prilijepila

I pada, pada, pada…

Duboko u bezdan.