Zalupim vratima
žustro
snažno
/pitam se odakle mi snaga/
ne znam odgovor
prerežem rečenicu napola
još se malo koprca
ovaj dio
s unutarnje strane blizu srca
u njoj ima još otrova
brzo sve utihne
promatram mirno
kako blista cvijet
na sredini stola
11 komentara za "REZ"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
julija
Mihaela
Lav
11/03/2012 at 8:52 am Permalink
Boba, ti zaista poštuješ riječ. Svaki tvoj stih je smislen i ima svoju težinu i značaj.
Lijep pozdrav !
11/03/2012 at 8:59 am Permalink
Običan trenutak iz života pretvaraš u poeziju. I ne samo to. Iznosiš psihološki trenutak u kojem se u čovjeku javlja bijes, želja za razbijanjem i samokontrola te stišavanje nabujalih emocija. Znatiželjni čitatelj će ostati uskraćen za razloge takvog ponašanja, ali oni nisu niti bitni. Ne otkrivaš svoj život, otkrivaš samo njegove manifestacije. Veliki pozdrav! 🙂
11/03/2012 at 10:35 am Permalink
Boba, jako, izuzetno mi je bilo drago vidjeti Marijin komentar. Tužno bi bilo ništa ne pročitati kao osvrt na tako dobru pjesmu! Svaka čast!
Veliki pozdrav, ugodan dan i mnogo dobrih kreacija…!
11/03/2012 at 11:43 am Permalink
Meni je ovo približno haiku formi,laički zaključujem,nisam stručan ali vidljivo je da je prisutna kvaliteta i osebujnost izraza kao i u predhodnoj tvojoj pjesmi,ogoljeli izraz bez imalo viška,kratko,jednostavno uz dozu simbolike.
prerežem rečenicu napola
još se malo koprca
ovaj dio
s unutarnje strane blizu srca
Ovi stihovi kao da određuju tvoj način pisanja doslovno i bukvalno,odbacuješ višak koji iako je blizu srca,dakle osjećajan,lijep ali je ipak višak.
Pozdrav Boba!
11/03/2012 at 12:10 pm Permalink
zahvaljujem na poklonjenoj pažnji
Budući više Vas često spominje moj “Ogoljeni izraz ” ja sam prihvatila to jednostavno jer je to istina , Nisam ljubitelj ponavljanja ,sirove patetike i ne volim rabiti istrošene riječi ako postoji nova ,svježa .Svoje pjesme “mislim” i u tom procesu nastajanja jednostavno odbacujem višak
u zadnje vrijeme radim to bez milosti i bez žaljena za odebačenim .
Onog trenutka kad osjetim da je preostala samo esencija – to je to.
Vaša B.
11/03/2012 at 12:44 pm Permalink
🙂
11/03/2012 at 12:45 pm Permalink
To si ti Boba, esencija. A sve ono što uz nju ide, što se osjeća, sluti, a ne izgovara, nego zadržava duboko u sebi, tvori tvoj poseban stil. 🙂
11/03/2012 at 1:24 pm Permalink
lijepo
pozdrav
sfd
11/03/2012 at 1:32 pm Permalink
Super Boba divim se onome tko zna ovako pisati ja to ne znam.Lijepo nedjeljno popodne ti želim.
11/03/2012 at 7:42 pm Permalink
Odlucno i bez kompromisa.Mozda malo zaboli ali i to prodje.Znas u malo rijeci prenijeti osjecaje i to ne uspijeva svakomu 🙂
Lijep pozdrav!
11/03/2012 at 10:39 pm Permalink
Slike, ne njih mnogo, same dolaze pri čitanju. Odlično!