Ruina

Tvoj osmijeh dušo više ne pomaže

osta pusta kula,otišle su straže

kraj spuštenog mosta srušena su vrata

nagorio kamen, nema niti tata.

 

Usamljena sjenka kulu obilazi

težak joj je korak, ruka kamen mazi

duga zlatna kosa iznad crnog plašta

varka tamne noći,stvarnost ili mašta.

 

Nestrpljivi vranac kopitom udara

daj, pođimo dalje od ovih utvara

negdje na tom putu iza crnih noći

čekaju nas jutra, do njih valja doći.

 

10 komentara za "Ruina"

  1. dragica meyer
    03/09/2012 at 5:03 pm Permalink

    Teske ferze Mare, kao ta senka nad kulom. Do tih jutara treba stici.
    Sve pohvale za pesmu, meni jedna od najboljih. Lep vecernji pozdrav 🙂

  2. mirko
    03/09/2012 at 6:00 pm Permalink

    ODLIČNA pjesma. Ovo sam napisao nakon trećeg čitanja. Ovaj put od ograničenog vremena ne mogu ništa drugo dodati. POZDRAV, MARIJA.

  3. ENEDIEL
    03/09/2012 at 6:03 pm Permalink

    čekaju nas jutra do njih valja doći, jedna od boljih, tvojih što do sada pročitala sam, i stil i rima i tema i poruka,jednom riječju divno, pozdrav

  4. Marija
    03/09/2012 at 6:09 pm Permalink

    Hvala na komentaru dragi ljudi. Mali pjesmuljak, ali meni drag 🙂

  5. Jim Corbet
    03/09/2012 at 6:34 pm Permalink

    Posebno lijepa pjesma, pozdrav Mare !

  6. dinko1941
    04/09/2012 at 6:26 am Permalink

    Zbilja, posebna si ti pjesnikinja, ljepota je tvoje poezije prepoznatljiva u jednostavnosti stiha i riječi koje daju posebnost u slikama 🙂

  7. El janid
    04/09/2012 at 8:22 am Permalink

    Lijepa pjesma, pozdrav Marija! 😉

  8. Marija
    04/09/2012 at 11:23 am Permalink

    Hvala dečki, Pozdrav!

  9. songfordead
    04/09/2012 at 4:52 pm Permalink

    Nestrpljivi vranac kopitom udara
    daj, pođimo dalje od ovih utvara
    negdje na tom putu iza crnih noći
    čekaju nas jutra, do njih valja doći.

    marija lijepe pjesničke slike stvaraš, želim ti lijep dan
    naranča

  10. Marija
    04/09/2012 at 5:10 pm Permalink

    Song 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.