Tvoj osmijeh, dušo, više ne pomaže
osta pusta kula,otišle su straže
kraj spuštenog mosta srušena su vrata
nagorio kamen, nema niti tata.
.
Usamljena sjenka kulu obilazi
težak joj je korak, ruka kamen mazi
duga zlatna kosa iznad crnog plašta
varka tamne noći,stvarnost ili mašta.
.
Nestrpljivi vranac kopitom udara
daj, pođimo dalje od ovih utvara
negdje na tom putu iza crnih noći
čekaju nas jutra, do njih valja doći.
.
Marija Juračić
Suzana Marić
julija
10 komentara za "Ruina"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.