Bilo nas je
na javi,
i u snovima budnim
sad nas više nema
ni u mašti ni u zbilji.

Ostali su paučinom prolaznosti ovijeni
naši kratki ukradeni tragovi sreće
što u herbariju uspomena
mirišu kao osušeno cvijeće.
Žrvanj života nas melje,
kao pjenu o hridi nas baca
i nikad u srcu nije bonaca.
Ostali su utabani putevi tuge,
sjećanja sreći stazu prave
nemilosrdni snjegovi prošlosti
brišu je iz jave,
i neku novu povijest
o nama izmišljaju i pišu
i ne daju mislima sretnim da dišu.
Na istoj adresi
ostala je stanovati tuga
što ne zna osim zime
za godišnja doba druga.