Otela se riječ, bijesna, crna

Pregrižen lanac, neosedlan vranac.

Uzvrati mi krdom pitomih srna

Budi žena da ja budem muškarac.

 

Nesreću većih razmjera spriječi

U ratu, u miru, uvijek si jača

Sjeti se prvih ljubavnih riječi

Onih malih nespretnih izviđača.

 

Pokrij zlu riječ listom kalopera

Život sam joj dao, smrt dozvolio

K’o nož u srce zarit ću vrh pera

Pod kožu da bih kajanje prolio.

 

Oprosti za taj crni trag u snijegu

Udarac vranca kopitom u grudi

Nove već stižu, stare su u bijegu

Riječima riječi, a ljudima ljudi.