Posle ljubavi
Kišni cvet
U samo jednoj boji ćuti
Na stolu jabuka
Zaleđena od tišine
Od reči koje nedostaju
Pobegneš u drugu sobu
Još gore
Prašina čuva otiske
Verno
Za bolje dane
Za bolje ljude
Posle nas
Mrvim jezik disanjem
Da ne izgovorim jedno ime
Ne mora svako da zna
Da čuje
Mnogo je i to što duša moja zna
Za dva života sam te voleo
Samo za dva
Tonka
16/02/2017 at 1:20 pm Permalink
Krasno je voljeti za dva života, srce je, makar tugom, ispunjeno. Lijepa pjesma. 🙂
16/02/2017 at 3:05 pm Permalink
Mnogo je i to što duša moja zna
Za dva života sam te voleo
Samo za dva
Lijepa je to ljubav utkana u ovu pjesmu . LP 🙂
16/02/2017 at 6:11 pm Permalink
Prašina čuva otiske
Verno
Za bolje dane
Za bolje ljude
Lijepa je!
17/02/2017 at 2:44 pm Permalink
Ponekad se latim pisanja pjesama, jer zvučne metafore poput grmljavine razbijaju nebo, pa ih želim ustakleniti u male bočice te na njih lijepiti male etiketice … na jednoj napišem – čežnja, na drugu opet tuga … ili samoća … a ponekad se ohrabrim i napišem ljubav … I kad prođe neko vrijeme, svi ti mali sadržaji mojih pjesmuljaka često mi se čine kao crvena morska zvijezda koja izvađena iz mora izblijedi i samo je neki čudan skvrčeni oblik …
No, to sam pomislila pročitavši ovu pjesmu … meka je, klizi poput svile … ne treba bočice … ne mora se hraniti morem … Odlična pjesma … uh, baš takva kava mora biti da nas uvjeri da ljepota osjećaja može stati u riječi …
Velik pozdrav šaljem 🙂 🙂 🙂
17/02/2017 at 6:20 pm Permalink
Zahvaljujem na čitanju ,lepim komentarima. Veliki pozdrav 🙂
04/03/2017 at 7:59 am Permalink
ovo što je napisala Sanja i ostali očarani paše uz ovu divnu pjesmu,
pozz