Duboko iz crne utrobe zemlje
k'o marljivi mravi u svome trudu
garavih lica na svjetlost dana
rudari vade vrijednu rudu.

Njihove ruke su željezo kruto
s čela im curi prljavi znoj
s kaciga lampe što svijetle u tami
posule oknom zvjezdani roj.

Znaju da poguban posao rade
želja za kruhom tu ih još drži
u svakome danu tek jedna je briga
samo da staro okno izdrži.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.