Samo jedna priča

Sve gromače srušilo je vrime
puste ure, oseke i plime
na toj stini više nikog nije
kamen priča ča je bilo prije.

Čekala je svojega mornara
i vadila vešte iz ormara
da ih nosi kada dođu svati
bude lipa kada se on vrati.

Al  ̓mornara odnilo je more
kuda  skita ne znaju ni zore
možda negdi na dnu mora sniva
ni vapora, uvik pusta riva.

Polako joj ostarilo lice
osta sama bez roda, bez dice.
Njeno lice uklesalo more
u te stine ča slikom govore.

 

9 komentara za "Samo jedna priča"

  1. boba grljušić
    25/03/2012 at 8:11 am Permalink

    izuzetno lijepa pjesma, uvijek me nanovo oduševe savršene rime

  2. Jim Corbet
    25/03/2012 at 9:01 am Permalink

    Al ̓mornara odnilo je more
    kuda skita ne znaju ni zore
    možda negdi na dnu mora sniva
    ni vapora, uvik pusta riva.

    Predivno Marija,lijepe rime i ritam u pjesmi, idu ti ove ljubavne 🙂
    Pozdrav!

  3. songfordead
    25/03/2012 at 9:07 am Permalink

    tužna ljubavna pjesma
    mislim da ovdje imaš kocku viška
    ̓mornara (morao sam)

    tuga je na borama ogromna
    lijep dan ti želim
    sfd

  4. faiza
    25/03/2012 at 9:24 am Permalink

    tužna pjesma ali divna draga Marija:))
    čekala je mornara i uređivala se..i ostarila čekajući..eh..

  5. Marija
    25/03/2012 at 9:45 am Permalink

    Hvala svima na komentaru. Česta je to bila priča u nekim prošlim vremenima kada se obično pismo čekalo po godinu dana i više. Tko zna, možda je Homer našao inspiraciju za Penelopu baš na nekom našem dalmatinskom otoku. Puno smijeha i zadovoljstva želim svima. )

  6. songfordead
    25/03/2012 at 12:56 pm Permalink

    IMAŠ MAAAAAAAAAAAASSSSSSSSSSSSSSAAAAAAAAAAAAAAAŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽ

    PUNO POZDRAVA
    SFD

  7. stefi
    25/03/2012 at 8:59 pm Permalink

    Ispričala si tužnu priču Marija .

  8. blueperlaa
    26/03/2012 at 6:22 am Permalink

    Kako su godine nemilosrdne i naše vrijeme ograničeno – savršeno si dočarala u ovoj pjesmi uz gorku istinu uzaludnog čekanja, beskraj nade i neostvarenih snova. Jasno nas podsjeća koliko je potrebno živjeti u sadašnjosti i samim tim emocija mi je tužna. Opis vjerodostojan. Lijepo Marija.

    Želim ti dan u bojama !

  9. shadea
    26/03/2012 at 10:54 am Permalink

    Pretužna priča ispričana u predivnim stihovima!Osobito zadnja strofa…divna..a tužna…
    Divno je što ponekad pišeš dijalektom draga Mare!:)
    Osmjeh ti šaljem i želim dan pun topline i sunca!:))

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.