Zaboravljam smjer pa kretanje nevoljko nastavljam. I ponovo, kao već bezbroj puta prekoravam se za vjernost riječima. Ostavljao si ih kao slatkiše koji djeci povratak obećavaju. Ostavljao si ih u naletu nekih samo tebi znanih trenutaka čežnje. Sjetiš li se Penelope, strpljive i sjetne u svim razmacima preduge tišine. Sjetiš li se riječi što rijekom nadanja odaslane bjehu. Danas vjerujem da su misli tvoje daleko kao što i ti si. Predaleko za pomisao na dolazak jutrom, sunčanim, sjajnim od rose. Jutrom koje pjev grlica pozdravlja i osmjeh na pragu mog doma dočekuje. Sve si više sjenka onih dana što mladost su moju krasili. Postao si na neobjašnjiv način lik svih muškaraca mog života. Onih što su me voljeli kratko, onih što ne prežaljeni još se u kutovima mog života skrivaju, onih što rušili su ljepotu u meni. Postao si sanjan i željen, i bolan, sve u isto vrijeme. Zaboravljam smjer, kao kompas kada sjever izgubi, a život me nosi uviru moje rijeke. Znaš da čekam te na ovom mom osamljenom otoku nade, a hoću li te dočekati voljela bih znati?
(za V)
katarinab
Suzana Marić
Mihaela
25/03/2012 at 8:07 am Permalink
ako imate vremena kliknite na baršun
25/03/2012 at 8:13 am Permalink
i ne može nego ovako ,zakonski ,samo treba znati prihvatiti
pozdrav Tonka
25/03/2012 at 8:20 am Permalink
Antonija, kako je dobro..i stih i interpretacija. Penelopa je je napisala lijepo, poetski obojeno pismo. Veliki pozdrav! 🙂
25/03/2012 at 8:58 am Permalink
Jako dobra pjesma,pozdrav Antonija,lijepo čitaš pjesme,mirno,staloženo,još samo da je malo popraviti ton ali to je tehnička stvar,nije do tebe, šaljem ti 🙂 obojan suncem!
25/03/2012 at 9:11 am Permalink
lijepo i tužno
Sjetiš li se riječi što rijekom nadanja odaslane bjehu
puno pozdrava
SFD
25/03/2012 at 9:26 am Permalink
lijepo i iz duše:)
pozdrav
25/03/2012 at 4:13 pm Permalink
pogledala,poslušala ” baršun “,čuješ li moje veselje ?
25/03/2012 at 8:56 pm Permalink
Predivno Željka.
26/03/2012 at 6:17 am Permalink
Antonija, lijepo te pozdravljam i izrazila bih svoje zadovoljstvo pročitanim. Zapravo se teško odlučiti što u sebi nosi više emocija, da li je to ova kratka crtica koja se čita s lakoćom ili pjesma koju si nam približila svojim čitanjem. Izdvojila bih rečenicu koja mi je u ovom tvom radu nekako vodeća i posebno značajna, kao da se u njoj kriju sve one ljubavi koje okusimo za vrijeme života : Onih što su me voljeli kratko, onih što ne prežaljeni još se u kutovima mog života skrivaju, onih što rušili su ljepotu u meni.
Ugodan dan !
26/03/2012 at 10:47 am Permalink
Draga Antonija…sve..od prve rečenice do posljednje…predivno napisano…i ako ti kažem koliko osjećam svaki tvoj stih…a osjećam…bolno.
Ostavljam ti topao pozdrav s osmjehom!:)