kao Penelopa

Zaboravljam smjer pa kretanje nevoljko nastavljam. I ponovo, kao već bezbroj puta prekoravam se za vjernost riječima. Ostavljao si ih kao slatkiše koji djeci povratak obećavaju. Ostavljao si ih u naletu nekih samo tebi znanih trenutaka čežnje. Sjetiš li se Penelope, strpljive i sjetne u svim razmacima preduge tišine. Sjetiš li se riječi što rijekom nadanja odaslane bjehu. Danas vjerujem da su misli tvoje daleko kao što i ti si. Predaleko  za pomisao na dolazak jutrom, sunčanim, sjajnim od rose. Jutrom koje pjev grlica pozdravlja i osmjeh na pragu mog doma dočekuje. Sve si više sjenka onih dana što mladost su moju krasili. Postao si na neobjašnjiv način lik svih muškaraca mog života. Onih što su me voljeli kratko, onih što ne prežaljeni još se u kutovima mog života skrivaju, onih što rušili su ljepotu u meni. Postao si sanjan i željen, i bolan, sve u isto vrijeme. Zaboravljam smjer, kao kompas kada sjever izgubi, a život me nosi uviru moje rijeke. Znaš da čekam te na ovom mom osamljenom otoku nade, a hoću li te dočekati voljela bih znati?

(za V)

kao baršun

10 komentara za "kao Penelopa"

  1. Antonija Željka Kahlik
    25/03/2012 at 8:07 am Permalink

    ako imate vremena kliknite na baršun

  2. boba grljušić
    25/03/2012 at 8:13 am Permalink

    i ne može nego ovako ,zakonski ,samo treba znati prihvatiti
    pozdrav Tonka

  3. Marija
    25/03/2012 at 8:20 am Permalink

    Antonija, kako je dobro..i stih i interpretacija. Penelopa je je napisala lijepo, poetski obojeno pismo. Veliki pozdrav! 🙂

  4. Jim Corbet
    25/03/2012 at 8:58 am Permalink

    Jako dobra pjesma,pozdrav Antonija,lijepo čitaš pjesme,mirno,staloženo,još samo da je malo popraviti ton ali to je tehnička stvar,nije do tebe, šaljem ti 🙂 obojan suncem!

  5. songfordead
    25/03/2012 at 9:11 am Permalink

    lijepo i tužno

    Sjetiš li se riječi što rijekom nadanja odaslane bjehu

    puno pozdrava
    SFD

  6. faiza
    25/03/2012 at 9:26 am Permalink

    lijepo i iz duše:)
    pozdrav

  7. boba grljusic
    25/03/2012 at 4:13 pm Permalink

    pogledala,poslušala ” baršun “,čuješ li moje veselje ?

  8. stefi
    25/03/2012 at 8:56 pm Permalink

    Predivno Željka.

  9. blueperlaa
    26/03/2012 at 6:17 am Permalink

    Antonija, lijepo te pozdravljam i izrazila bih svoje zadovoljstvo pročitanim. Zapravo se teško odlučiti što u sebi nosi više emocija, da li je to ova kratka crtica koja se čita s lakoćom ili pjesma koju si nam približila svojim čitanjem. Izdvojila bih rečenicu koja mi je u ovom tvom radu nekako vodeća i posebno značajna, kao da se u njoj kriju sve one ljubavi koje okusimo za vrijeme života : Onih što su me voljeli kratko, onih što ne prežaljeni još se u kutovima mog života skrivaju, onih što rušili su ljepotu u meni.

    Ugodan dan !

  10. shadea
    26/03/2012 at 10:47 am Permalink

    Draga Antonija…sve..od prve rečenice do posljednje…predivno napisano…i ako ti kažem koliko osjećam svaki tvoj stih…a osjećam…bolno.
    Ostavljam ti topao pozdrav s osmjehom!:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.