Na staklu moga prozora
gasnuo je dan
sakupio sam hrabrost i krenuo
tragom starih pjesama
u jednu ulicu kraj rijeke
da čujem tvoje korake
Jer samo ti znaš za moje loše dane
samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca
samo ti znaš kako more tuge
u jednu suzu stane
samo ti znaš tajni prolaz ispod duge
do mjesta gdje zemlja nebo presjeca
Kao slučajno ušao sam u tvoj san
bježeći od olovnih misli
otrovnih riječi i ružna vremena
tražio sam daleko djetinjstvo
i malo ljubavi u pjesmama
Kao slučajno ti si bila sama
nesposobana da prepoznaš čežnju
skoro imuna na bol
bilo je toga i previše
valjda se srce naviklo
Kao slučajno srele su nam se misli
dozivajući ptice
lomeći razloge za samoću
Kao slučajno ukrao sam svjetlost
sa nepoznate zvijezde
i spustio je na tvoj dlan
Jer samo ti znaš za moje loše dane
samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca
samo ti znaš kako more tuge
u jednu suzu stane
samo ti znaš tajni prolaz ispod duge
do mjesta gdje zemlja nebo presjeca
katarinab
Suzana Marić
Mihaela
09/05/2012 at 12:54 pm Permalink
Duboka je povezanost pjesnika i osobe kojoj je pjesma posvećena. S njom dijeli najintimnije trenutke. Samo ona zna njegove tuge, dileme, traženja, samo ona zna ono o čemu se šuti i što se povjerava samo dragim osobama. Samo ona zna kako se tuga zna stisnuti. Duboko intimna lijepa pjesma. Pozdrav Sumiko 🙂
09/05/2012 at 5:26 pm Permalink
Pridružujem se Marijinom komentaru, jako lijepo Sumiko, pjesma u tvom stilu, pozdrav !
09/05/2012 at 5:46 pm Permalink
Lepa i dirljiva pesma. Mnogo pozdrava 🙂
09/05/2012 at 6:28 pm Permalink
UH, predivno.
Nemam riječi, samo kantu oduševljenja.
LP
09/05/2012 at 6:40 pm Permalink
samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca
samo ti znaš kako more tuge
u jednu suzu stane
samo ti znaš tajni prolaz ispod duge
do mjesta gdje zemlja nebo presjeca
Oduševljena jako,jako..
09/05/2012 at 7:27 pm Permalink
Ne znam jesmam li u pravu, ali meni je ovo pjesma u prozi i kako posebno volim poeziju u prozi polako sam putovala od riječi do riječi. Snažno naznačena bliskost i sigurnost može ponijeti teret koji pjesnik nosi. Pozdrav i osmjeh ostavljam 🙂
10/05/2012 at 11:26 pm Permalink
Čarobno dragi Sumiko!Naprosto čarobno!!!
“Kao slučajno ukrao sam svjetlost
sa nepoznate zvijezde
i spustio je na tvoj dlan” -ovaj dio me je doslovce pomeo…ne znam zašto,možda jer su zvjezde čarobne ili njihov prah ili to što je kao slučajno…
Osmjeh ti ostavljam od ♥! 🙂
14/05/2012 at 8:19 am Permalink
“srce se naviklo”…