Kad bih , moja draga , znao

koliko ti nisam dao

samo bih umro od tuge

zato šutiš noći duge.

 

Kad bih , moja draga, znao

poljsko bih ti cvijeće brao

a ne zvijezde koje  planu

na nebesko plavom dlanu.

 

Kad bih , moja draga , znao

pred tvoje bih noge pao

k’o ptica ranjenog krila

koju čekaš moja mila.

 

Kad  bih , moja  draga , znao

čvrsto bih uz tebe stao

ali ne znam biti kamen

samo vjetar , samo plamen.

 

Kad bih , moja draga , znao

kao stih bi’ život tkao

živjeli bi’ moje sanje

boljelo bi mnogo manje.