Samonikli cvijet miriši pokraj staze

ljepota svijeta se usput dešava

mimoilaze ga, udišu i gaze

svatko se na svoj način tuge rješava.

Ova pjesma je rođena iz kamena

od kakvog se ne grade carske palače

vjetar zna da je i krhka i stamena

osmjehne se kiši, sa suncem zaplače.

Njene riječi ne traže snagu čička

od žutog su maslačka kako i tvrde

 preživjet će i na polici sobička

uz onog koji kuša korice tvrde.