Samonikli cvijet

Samonikli cvijet miriši pokraj staze
ljepota svijeta se usput dešava
mimoilaze ga, udišu i gaze
svatko se na svoj način tuge rješava.
 
Ova pjesma je rođena iz kamena
od kakvog se ne grade carske palače
vjetar zna da je i krhka i stamena
osmjehne se kiši, sa suncem zaplače.
 
Njene riječi ne traže snagu čička
od žutog su maslačka kako i tvrde
 preživjet će i na polici sobička
uz onog koji kuša korice tvrde.

6 komentara za "Samonikli cvijet"

  1. Marija
    26/03/2014 at 4:14 pm Permalink

    Ne izdvajam niti jedan stih jer svaki ima snagu kamena i nježnost maslačka, bliski su mi kao da su iz vlastite duše niknuli. Veliki pozdrav Aljoša:)

  2. deo13
    27/03/2014 at 7:24 am Permalink

    Lijepo Aljoša!
    Pozzdrav

  3. marissa
    27/03/2014 at 12:18 pm Permalink

    Iz duše duboko u stihove.
    Lijepo,
    pozdrav Aljoša!

  4. ENEDIEL
    27/03/2014 at 1:55 pm Permalink

    Ova pjesma je rođena iz kamena
    od kakvog se ne grade carske palače
    vjetar zna da je i krhka i stamena
    osmjehne se kiši, sa suncem zaplače.
    pozz

  5. Iluzija
    27/03/2014 at 3:10 pm Permalink

    vjetar zna da je i krhka i stamena
    osmjehne se kiši, sa suncem zaplače.

    poezija je lijepa, koja god joj bila tema, a lirska, osjećajna poezija je moj favorit.

    pozdrav

  6. Aljoša
    28/03/2014 at 9:07 am Permalink

    Thanx people 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.