SAN

Prevrcem kamencice uspomena

Preslagujem znacenja tvojih rijeci

Moja se ceznja privija uz mene

Camci(moje zelje)su mi usidreni…!

A u meni je,zgasnuli samostan

U kojem sunce neprestano posti

I mjesec svake noci stipa,i dovlaci tebe u snove

Zagrijao sam sve svoje molitve

Pa opet-svake noci moram nakupljati samog sebe

Posred razbacanih kamencica

I urusenih kula od pijeska

A,,tek sam se poceo igrati

Premjestati komad po komad

Tvoje ogoljene duse

I neoprezno vjezbati prilazak tebi

Jedan komentar za "SAN"

  1. Mihaela
    30/03/2017 at 10:55 am Permalink

    Debljim prvim slovima, obično naglašavamo akrostih. Lijepa je slika urušenih kula.:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.