U vreloj ljetnjoj noći

hodam baščaršijskom kaldrmom

zastajkujući pored ćepenaka

sa kojih su kiše saprale

i vjetrovi odnijeli

tragove prošlih ljubavi.

Sa nekim osjećajem daljine

skupljam komadiće sjećanja

na jednu mirnu ulicu

i jedno dvorište

puno neba i ptica

u koje sam bježao

kad me tuga pronađe.

U mojim očima

koje su ponekad zelene

ogledaju se

puste i daleke ravnice

iz kojih stiže proljeće

i rastu bijeli cvjetovi

Možda i ja tamo nekad stignem

da otkrijem skriveni biljeg

izgubljen u vremenu

odsanjam pjesmu

zatvorim oči

i sjetim se mjesta

na kojima sam svirao prije