ŠarenaJesenPlahne

 

Skidao sam ti sa kože zrnca pijeska. Zadovoljena, sretna. Sladio sam tijelo požudno pod krošnjama neba. Javori su plesali rijekom uzburkanom. Razotkrivena na obali nagosti u tebi sam razbudio stanice dimne omaglice.
 
Tražila si pogodno mjesto, lozinku moga krika. U zagrljaju bestidnika širila si prostranstva purpura. Znao sam ovoga trena ako zauzdam dodir kako ćeš ti posustati. Znao sam ako sada ostanem tek planina u mraku ti nećeš zaživjeti.
 
O jedina moja izvor si nepresušne ljubavi. Ti žariš utroba mi gori. Zablistala kao savršena jesen poklanjam ti vlažne raspuštene jecaje. Niz padine sunovraćenja klize pahulje bijele.

10 komentara za "ŠarenaJesenPlahne"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.