Svugdje se rađaju sjene

Na zemlji, asfaltu, zidu

Naivne, nepromišljene

Za nama svijetom idu.

U pijesku polete sjene

Pravimo ptice od ruku

Valovi od bijesa pjene

Nemoćni da ih povuku.

Opet se igraju sjene

Kad Sunce naprasno ode

Djeca Mjesečeve mijene

Umiju se srebrom vode.

Nekad se učine sjene

K’o crkveni toranj duge

Jedna uz drugu pripijene

Naprave da nema druge.

I kad ispod ovog neba

Ne bude tebe i mene

Nek’ ih to ne pokoleba

Neka nam ostanu sjene.