Usnule njive slavonske

 

Dođe mi da zapjevam pjesmu usnulih njiva u praskozorje dok kasno jesenji mraz pokrivač preko njih razbacuje. I dođe mi da kriknem ehom zaostalog ždrala dok suzu iz oka sivog oblak spušta. Ma dođe mi da se raspametim sada i tu, odmah, a pojma nemam zašto. Ne znam od kuda svi ti nepoznati znaci i htijenja i sva krv uzavrela, od kuda odjednom? Ja jesam iako se ne prepoznajem pa sebe gledam kao odraz nekog meni nepoznatog. Lažljiva slika, zamućenog stakla ili vode uzburkane uronjenih sjećanja. Bol se javlja. Odlazim. Odlazim dok na mjestu stojim istom, bez pomaka. Čudi me kada  i kako se dogodilo da raspršena maglom njive moje slavonske od mraza sačuvati odlazim. Bjelina, bjelina, tišina. I sve umine kao da i bilo nije.

6 komentara za "Usnule njive slavonske"

  1. marissa
    20/01/2017 at 8:34 pm Permalink

    Kako si mi uzburkala krv. Osjetila sam tvoj ushit i želju da se prostreš njivama slavonskim. Poletjeh, krećem s tobom, a onda… Pad.

    Lijepo , jako lijepo (ne pad, već ova poetska crtica).
    Veliki pozdrav Tonka 🙂

  2. Marija
    21/01/2017 at 7:00 am Permalink

    Crtica puna zdvajanja i poezije. Pije se u istoj čaši! Vp, Tonka:)

  3. SanDiMun
    21/01/2017 at 7:17 am Permalink

    Volim kad se ovako lijepo raspršiš Tonka.
    Već sam ti rekao da uživam čitati tvoje neobične duge rečenice nabijene
    emocijama i način kako to dijeliš sa drugima.

    pozdrav

  4. Tonka
    21/01/2017 at 7:50 am Permalink

    Marissa, Marija, SanDIMun, hvala na pogledu, na čitanju, na komentaru. 🙂 🙂

  5. nevenka
    21/01/2017 at 5:29 pm Permalink

    lijepo je zamisliti se iznad tvojih i naših njiva…
    pozz

  6. Suzana Marić
    21/01/2017 at 6:44 pm Permalink

    Nostalgija u prekrasnoj crtici. Spavaju naše njive ispod snijega ,draga Tonka 🙂 Lijepe snove želim 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.